Poškropljen kapljicama nara, grožđa i sunca čudesne Neretve, umiven skaskama i legendama tajanstvene Miljacke, Ranko Boban s prijateljima kleše temelje Sarajevske pop škole, na kojima otiske ostavljaju, kako je to rekao Duško Trifunović, "sudbonosni dječaci" - Esad Arnautalić, Slobodan Kovačević, Kemal Monteno, Goran Bregović, Slobodan Vujović, Sead Lipovača, Narcia Vučina, pa i on sam. Vrijeme između sedamdesetih i osamdesetih svjedoči kako je Boban osnivao grupe VOZDRA i METAK, počeo profesionalnu karijeru s Rizvanović Fahrudinom zvanim Fare i Jadrankom Jelačićem, ali kako iz njega svom silinom izbija samovsvojna kreativnost pjesnika, skladatelja i pjevača. Godine osamdeset prve i druge, najtiražniji je autor. U izvanredno pjevljive i prepoznative melodije ponajviše ugrađuje svoje stihove, ali i pjesme svevremenog šarmera Duška Trifunovića, književnika Rusmira Agačevića i Momčila Popadića... Nema tog festivala na kojemu njegove skladbe nisu pobjeđivale.